Oni koji su u mogućnosti voziti (motore) vrlo visokim brzinama često govore o tome kako im se tada pričinja da se cesta pred njima sužuje. Takav vizualni efekt se mora voditi po određenim zakonima (geometrijske) optike, stoga bi se takvu pojavu moralo moći jasno matematički opisati. Taj opis je upravo tema ovoga teksta.

Pod pojmom „vožnje u skupini“ misli se prvenstveno na vožnju motociklima u organiziranoj koloni, kako to najčešće prakticiraju motociklistički klubovi, ili druge skupine koje imaju potrebu organiziranog grupnog kretanja po prometnicama. Glede ove tematike, najčešće se može zaključiti kako „svi sve znaju“, sudeći po glasnoći koja vlada za stolovima i forumima dok se razgovara o kretanju u koloni. No, praksa je pokazala da, pogotovo u Hrvatskoj, o pravilima kretanja u skupini, kao i razlozima zbog kojih ta pravila postoje, malo tko zna više od par logičkih tumačenja. Razloge za to treba tražiti i u općenito niskoj prometnoj kulturi u Hrvatskoj, u čemu i sami motociklisti često i ekstremno sudjeluju, te neznanju zbog neinteresa i nepostojanja stručnih tijela i literature koja bi rješavala te nedostatke.